Starica Marija (86) iz Srbije, koja je od muža iz Australije naslijedila gotovo million australijskih dolara, kaže da nema “ni dinara” jer su joj sav novac uzeli staratelj i prijateljica i nije ga se odrekla.
Cijelu regiju veoma je zainteresovala vijest o 86-godišnjoj baki iz istočne Srbije koja je, zahvaljujući nasljedstvu, preko noći postala milionerka. Međutim, čini se da ona u novcu ipak ne može uživati:
“Tačno je da sam dobila nasljedstvo od muža koji je preminuo u Australiji, ali nemam ni dinara. Novce su podijelili čovjek koji me čuva i prijateljica Mara, koja mi je rješavala sve oko nasljedstva kad sam doznala da mi je umro muž Momčilo” rekla je Marija Zlatić (86) za beogradski Kurir.
Žena koja živi u straćari na brdu u šumi kaže da joj ne treba mnogo.
Podsjetimo, Marija je sa suprugom Momčilom davnih 1960-ih odselila u Australiju, ali se ubrzo vratila u Srbiju kad je čula da joj je majka bolesna. Njen Momčilo ostao je u Australiji i ponovno se oženio, ali i obogatio. Međutim, kako se u Srbiji nije službeno rastao od Marije, upravo ona je naslijedila njegovo bogatstvo.
– Jeste, sine, ja sam Marija Zlatić, nasljednica skoro milion dolara, koliko mi je ostalo nakon smrti mog supruga Momčila, koji je preminuo prije pet godina u Australiji.
Ovim riječima je u srijedu Marija Zlatić (86) dočekala novinare Novosti kada su, nakon gotovo dvočasovnog pješačenja po dubokom snijegu, pronašli njenu kuću od blata, smještenu usred šume u planinskim vrletima u okolini Boljevca.
– Prvo, da znate, ja sam od mog Momčila dobila nešto više od 940.000 australijskih dolara, ali sam taj novac podijelila ljudima koji me čuvaju, kao i komšinici, koja mi je mnogo pomogla da nađem nasljedstvo mog muža – kazuje Marija.
– Ja, od tih para, više nemam ni dinar. Uostalom, meni novac i ne treba. Dovoljno mi je da imam hljeb, vodu i drva, da se zimi ogrijem – dodala je.
Marija živi u trošnoj kući, okružena psima, koji su joj najbolji prijatelji. Gleda da za njih ima hranu, a među ljude rijetko silazi.
– Tamo gdje ja uskoro treba da idem, pare mi ne trebaju, zato sam ih i poklonila – kroz smiješak će baka Marija.
– Dala sam novac ljudima koji me čuvaju. Dođu oni ovdje, do mene. A, znate li vi koliko je to zimi teško. Donesu mi hljeb, balone vode, nasijeku mi drva… Njima te pare, a ja ne znam ni koliko je to, više trebaju. Meni je dosta mojih 8.000 dinara (65 eura), koliko dobijam na ime poljoprivredne penzije. Da, dio sam dala i komšinici koja se, nakon Momčilove smrti, četiri godine dopisivala sa ljudima iz Australije i na kraju uspjela da isposluje da dobijem to famozno nasljedstvo – kaže starica.
Kako se ispostavilo, Momčilo je u nekretninama u Australiji imao blizu tri miliona dolara. Međutim, nakon njegove smrti, porez nije plaćan, pa su, nakon što su svi dugovi namireni, Mariji preostalo nešto više od 940.000 australijskih dolara.
– Sjećam se, kao da je juče bilo – sjetno će Marija – Bilo je to 1956. godine. Momčilo i ja smo kupili kartu u jednom pravcu za Australiju, a put nas je odveo u gradić Gvildford. Moj muž je radio kao tesar u jednoj fabrici, a ja sam brinula o domaćinstvu.
Nakon godinu i po dana, Mariji je stigla vijest da joj je majka Stana teško bolesna. Nije razmišljala. Sjela je u prvi avion i vratila se kući.
– Očuvala sam i sahranila majku, ali se u Australiju više nisam vratila – nastavlja Marija. – Momčilo mi je, povremeno, pisao. I, da, slao mi je novac. Želio je da se, kada dočeka penziju u Australiji, vrati u Srbiju.
Godine su prolazile. Potom i decenije. Ali, Momčilo se nije vraćao. Pričalo se da se u Australiji obogatio i postao gazda nekoliko farmi stoke, ali su svi mislili da to nije istina. Tek, prije pet godina Marija je čula da joj je suprug preminuo.
– Kazala sam to komšinici Mari i zamolila je da, ako može, dozna nešto više o tome – dodaje Marija.
– Komšinica je stupila u kontakt sa ljudima iz Australije. Godinama je tragala i na kraju su me, početkom septembra prošle godine, obavijestili da sam naslijedila Momčilovu imovinu. Pare sam dobila prije nekoliko mjeseci. I odmah sam ih podijelila. Meni, vidite i sami, baš ništa ne treba.
0 komentari:
Objavi komentar